Međunarodni dan pismenosti

08.09.2023.

„AKO SVEDETE REČNIK NA HILJADU REČI, VI STE ZAROBILI MISAO „

Koliko je pismenost važna u procesu obrazovanja i vaspitanja najčešće nas opominju važni datumi poput Dana pismenosti, jezika, školske slave.

Međunarodni dan pismenosti obeležava se širom sveta svakog 8. septembra, a ideja o obeležavanju javila se 1965. godine na Svetskoj konferenciji ministara obrazovanja kada se govorilo na temu iskorenjivanja nepismenosti. Na inicijativu Instituta UNESCO ovaj važan dan počeo je da se obeležava već naredne, 1966. godine. Glavni cilj ovog datuma je da upozori na problem nepismenosti koji je i dalje prisutan u većem delu sveta, kao i da podstakne na razmišljanje o važnosti obrazovanja na globalnom nivou.

Prema podacima UNESCO-a za statistiku u svetu je registrovano oko 774 miliona nepismenih osoba što je oko 16,1% stanovništva. U Srbiji je prema poslednjim podacima zabeleženo 2,68% stanovništva bez školske spreme, 11% sa nepotpunim osnovnim obrazovanjem, a 20,76% sa osnovnim obrazovanjem. PISA istraživanje pokazalo je da učenici u Srbiji postižu rezultate ispod proseka, a razlog za to je nedovoljno poznavanje gramatike i pravopisa kao i nedovoljno bogata leksika…

Pismenost je ljudsko pravo, implicitno sadržano u pravu na obrazovanje. Ono je prepoznato kao pravo u nizu međunarodnih konvencija i uključeno u tekstove ključnih međunarodnih deklaracija. Opštom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. godine priznato je pravo na obrazovanje, a time i pravo na pismenost. Dve su, međutim, deklaracije otišle još dalje tako je u Deklaraciji iz Persepolisa (1975) rečeno: Pismenost nije sama sebi svrha. Ona je temeljno ljudsko pravo. Hamburška deklaracija (1997) naglašava kako je pismenost, koja u širem smislu obuhvata znanje i veštine koje su potrebne svima u svetu brzih promena, osnovno ljudsko pravo. Pismenost je, dakle, prepoznata ne samo kao pravo po sebi, nego i kao mehanizam za ostvarivanje drugih ljudskih prava.

Sa naglim porastom savremene tehnologije kod mladih je opalo interesovanje za pisanu reč pa je sve manje učenika sa razvijenim čitalačkim navikama i književnim ukusom što primećujemo u svakodnevnom radu sa njima. Ovakvoj statistici doprineo je i nedovoljan broj časova srpskog jezika i književnosti u školama u Srbiji, koji je znatno ispod evropskog proseka. I dok se u savremenom dobu svakodnevno ističe važnost informatičke pismenosti, a zaboravlja se na bazičnu od koje sve počinje, filolozi se konstantno zalažu za povećanje broja časova maternjeg jezika i njegovog uvođenja na fakultete kako bi ova nezavidna statistika u Srbiji konačno bila promenjena.

Naš zadatak je svakako, da učenicima skrećemo pažnju na važnost očuvanja maternjeg jezika i pismenosti kao temelja nacionalnog identiteta, kako pojedinca, tako i zajednice, ističući svakodnevno koliko je važno pravilno pisati i govoriti.